Naša kineska avantura: Peking 2. dio


Pozdrav, dragi moji strpljivi čitatelji,

U prvom dijelu putopisa sam vam rekla da ostatak pročitate idući tjedan,
Međutim, idući tjedan se malo odužio, točnije prošlo je par mjeseci od prvog dijela putopisa.

Nastavljamo naš put dalekim istokom.
Nakon što smo posjetili Šangaj i vidjeli famozni najviši opservatorij, šetali po staklu, pjevali karaoke, vozili s s najbržim vlakom, plesali s Kinezima danas nastavljamo put, posjetit ćemo Peking i vidjeti zašto se toliko razlikuje od Šangaja.

Crveno na semaforu u Kini znači jako malo.

Dan 06. | Shanghai Aquarium, Znanstveno- tehnološki muzej, Fake Market

Predzadnji dan u Šangaju smo proveli u poslovnoj četvrti Pudong - dan smo počeli s akvarijem.
Akvarij nas nije pretjerano oduševio, kao da smo većinu stvari i vidjeli u Gardalandu Sea World, Shnaghai Ocean Aquarium je najveći akvarij u Aziji s najdužim tunelom kroz akvarij.

Morski pas


Meduze.


wow!

Akvarij je podijeljen na zone, odnosno na kontinente, uključujući i polarnu zonu i zonu velike dubine. Moj najdraži dio su upravo bile te dvije zone, pingvini,meduze i morski psi su bili baš super. Ja sam čak uspjela napraviti selfie s velikom bijelom psinom, samo zbog tog se isplatilo platiti cijenu od 160 RMB.




Pingviniiii


Nakon toga smo nastavili put prema Sci &Tech muzeju, koji se nalazi se poznatom futurističkom Century parku.

Znanstveno- tehnološki muzej
u blizini Century Parka
vozimo biciklu i mjerimo puls.
 Znanstveno - tehnološki muzej je dovoljno vidjeti samo izvana da shvatite da će i unutra biti sigurno odličan, građevina je prekrasna i jako velika. U muzeju je moguće isprobati razne ekshibicije, sestra i ja smo završile na biciklu, odnosno na mjerenju tlaka i pulsa i imale upalu mišića idućih tjedan dana.
Kao da nikad nismo vidjele biciklu. 

one su nas uvjerile da trebamo izmjeriti puls



Dio s razvojem lijekova, svemirom i robotikom je definitivno moj najdraži. Mi, ovako znatiželjni smo ulazili svugdje gdje god se moglo nešto vidjeti i isprobati, pa smo za kraj ušli u privatne prostorijice u kojima možete pogledati porođaj - od početka do kraja. U muzeju smo se zadržali samo dva - tri sata jer smo žurili na fake market .






Bilo je rano popodne kad smo izašli iz muzeja, iduća destinacija je bila hrana i Fake Market, bila bi šteta da kad smo već u Kini ne odemo na živi eBay. Najpoznatiji Fejk Market nalazio se svega 50-ak metara od muzeja, u podzemnoj stanici za metro. Stali smo prvo u KFC pojesti piletinu, tamo smo naišla na malog slatkog Kineza i njegovu mamu koja mu pokušava objasniti Engleski, a nije baš bila vješta u Engleskom, pa mu je moja sestra ponudila da mu malo pomogne.


Fake Market - nalazi se na velikoj površini u istoj podzemnoj stanici kao i muzej, nikad nisam zamišljala da je sad baš toliko veliko, mislim da smo negdje čitali da ima preko 1000 trgovina.

Već na ulazu na fejk market shvaćate da će te se umoriti ako želite nešto kupiti, sve prodavačice su ispred svojih trgovina i dovikuju '' Lady do you want some bag, scarf ... Louis Vuitton, Prada, Hermes?'' i tako cijelo vrijeme.
Na fake marketu smo se razdvojili, ja i sestra na jednu stranu, a doktor i Marino na drugu.
Dok sam ja birala kineske čajeve u jednoj trgovini, sestra je ušla u susjednu trgovinu s jaknama,
s namjerom da kupi jaknu za Marina.
Kad sam završila s biranjem čajeva došla sam do susjedne trgovine gdje su se prodavačica i moja sestra već opasno cjenkale, prodavačica je tražila 900 RMB za jaknu, a sestra uporna nudila joj 100.
Jakna ne vrijedi više, kad vide da vam se stvarno sviđa nešto povećat će vam cijenu i za 10 puta, pa možda nasjednete.

Oni su malo i agresivni kad se tiče posla, prodavačica od metar i pol nije dala mojoj sestri - ženi od 185 cm da izađe iz njene trgovine dok ne kupi jaknu.
Cjenkanje je trajalo 20 minuta, ali na kraju je dobila jaknu za 120 RMB. Prodavačica je bila sretna dok smo izlazile što znači da bez obzira na nisku cijenu, na nama je zaradila sigurno duplo.
Napomena- nemojte se niti početi cjenkati ako ne mislite kupiti.

Nakon dva sata našli smo se s Marinom i doktorom, njih dvojica su već i našli prijateljicu Lolu, koja ih je vodila od trgovine do trgovine, oni samo kažu što im treba pa ako nema ona ima brat, sestra, prijatelj, susjed. Njih dvojica su se vratili su punim vrećicama, a sestra i ja praznih ruku.

Usput su kupili i Samsung s6 i iPHONE 6 kopije. Marino je kupio i dva drona, cijena i kvaliteta odlične! To se isplatilo kupiti, a s fejk iPhoneom se igra moj nećak od 4 godine. Toliko o kvaliteti.
Ostatak shoppinga smo išli i mi s Lolom. Lola kraljica!

Lola je super i jedna od rijetkih koji pričaju dobro Engleski.


Kupili smo i dioptrijske naočale, izabereš model, izmjere ti dioptriju i za 20 ak min gotovo i košta skupa s okvirom 100 dolara, dok kod nas nije za tu dioptriju ispod 500 dolara. Evo godinu dana kasnije naočale su i dalje postojane.
Već je bilo kasno navečer, a mi smo skoro cijeli dan šetali po fejk marketu s Lolom, za rastanak nam je ponudila da sestru i mene odveze na svom skuteru (!) do internacionalne trgovine, nažalost nismo pristale, bojale smo se šangajskog prometa jer je grozan i još nas tri na skuteru. Kod njih ne postoji crveno svjetlo na semaforu, mislim formalno je semafor tu, ali nitko se ne drži pravila, prva tri dana je bilo katastrofa, skoro su nas zgazili par puta. Kasnije smo se navikli, kako Kinezi tako i mi bitno je istim tempom šetati kroz raskrižje - dok vas automobili zaobilaze.
Ostatak večeri smo proveli u hotelu pakirajući se.

U blizini fejk marketa.


Dan 07. |Vlak iz noćne more


Ujutro smo se odjavili iz hotela, stvari ostavili u skladištu u hotelu, jer nam je vlak polazio tek popodne, prioritet nam je bio da prvo nađemo banku, hranu, a kasnije da odemo posjetiti Šangajski muzej.


Ne znaju gdje je banka, ali žele se slikati.



Banku smo tražili dva, tri sata. Tipično kineski, sve je veliko. Završili smo u nekom shopping centru jer pogodite što? Bili smo gladni.


 Našli smo banku da promijenimo novce, procedura po običaju traje minimalno 45 min i nismo se niti okrenuli, već smo morali ići prema hotelu po stvari. S obzirom na to da nismo znali odakle točno kreće vlak morali smo doći ranije na stanicu, pokupili smo stvari iz hotela i sjedili ispred stanice dok su Kinezi pored nas prodavali dinje, pse, neke morske životinje.




Ja pljucam, a oni se prave da me ne znaju. Morala sam se uklopiti s Kinezima s obzirom da im je to najdraži hobi.


Avantura u vlaku


Kupili smo zadnje sjedeće karte, nakon toga se prodaju stojeće karte ( zamislite da 17 sati stojite) ili čak možete i ponuditi nekom u vlaku da otkupite njegovu kartu ako više nema sjedećih karata.
Većina će vam i prodati svoje mjesto ukoliko im ponudite 10 - 20 RMB više od orginalne cijene.
Ovako izgleda kad nema više sjedećih karata.

Mi smo mislili da karte samo nas čekaju i da ima vremena kupiti ih, nadobudno misleći da ćemo i ležeći kupe uzeti da se možemo naspavati. Haha. Da.

Marino i njegov frendić.

stvarno spavaju na nogama.


Sjedala u vlaku su grozna, bila bi udobnija da su napravljena od daske, ništa od spavanja tu noć, bar za mene. Kinezima to nije problem, oni stvarno spavaju stojeći. Ja tu noć oka nisam sklopila.






Moram vam dočarati atmosferu. Najgori selfie ikad objavljen.
Pored nas u vlaku sjedili su Francuz Morgan i Kinez kojem je američko ime Gavin s kojima smo pričali poprilično dugo. Gavin nam je objasnio jako puno stvari o Kinezima.
Morgan i Gavin

Za fakultet na koji se on prijavio, prijavilo se još 600,000 ostalih, a samo njih 20 upada.
A onda se mi opterećujemo oko naših fakulteta. Kinezima je zabranjeno u srednjoj školi da imaju cure ili dečke, ako ne dođu na nastavu unatoč tome što su bolesni, nastavnik viče na njih i kori ih. Šokirao se kad sam mu rekla koliko sam opravdanih sati imala u srednjoj školi, pitao me gdje sam bila? kažem mu na kavi, a on u šoku. Nije pohvalno znam, nisam dobar primjer.

On svaki vikend ide u posjet svojoj curi u Šangaj i vozi se 17 sati samo da provedu doslovno jedan dan skupa, pa se on u nedjelju navečer vraća u Peking i odmah s vlaka ide na posao. Svaka čast.


Objasnio nam je da se Kinezi ne znoje, odnosno i ako se oznoje, ne smrde to je genetski tako kod njih, na tu temu smo došli jer sam ja bezuspješno pokušala pronaći dezodorans za kupiti i ta je potraga trajala već par dana. Kod njih to nije normalno, i ako netko slučajno ''smrdi'' odlaze na operaciju jer se to smatra zdravstveni problem. Dezodorans sam kupila tri dana kasnije u nekoj trgovini u kojoj je bilo samo jedna vrsta Rexone i to ona prva proizvedena. Cijena? Prava sitnica! Svega 50 kuna. Najzabavniji dio priče sigurno je bio o hrani i blagdanima.

Pitali smo ga je l' stvarno istina da jedu pse? Na što je on odgovorio, pa da naravno. Kao ono, on se čudi jer mi ne jedemo pse i što se zgražamo na tu pomisao.
Pokazali smo mu na internetu, pečeno janje, pršut i paški sir, e to je i Francuz prepoznao kao nešto dobro, a ni Kinez nije ostao ravnodušan. Zanimalo ga što radimo na Božićne praznika jer oni imaju samo jedan tjedan u godini kad su slobodni, ne slave Božić od rođenja ih se uči da budu ateisti, nema blagdana, nema bolovanja, nema godišnjeg.

Objasnili smo mu da jedemo, pijemo i spavamo. Rekao je da će jednom posjetiti Hrvatsku da koliko čuje sviđa mu se naš ''opušten stil života''. Morgan nam je ispričao da se taman vratio iz Japana, a prije Japana posjetio je Mongoliju, tamo je za 5 eura ima smještaj i hranu. Mi svi oduševljeni slušamo, već mozgamo u glavi kako bi trebali posjetiti Mongoliju, kad je tako jeftino.

Naravno nije tako jeftino, on je spavao u šatoru s nomadima, jeo devino meso, pio devino mlijeko, skupljao devin izmet da se mogu ugrijati, a nekad bi se i počastio s pivom napravljenom od devinog mlijeka. Brzo smo se predomislili što se tiče puta u Mongoliju.

Svi su zaspala u vlaku, osim mene. Pred jutro sam čak uspjela zaspati 2 sata.

14 sati u vlaku...
Ujutro oko 10 h stižemo u Peking, Dolazak u Peking bio je izuzetno hladan, klima je drugačija nego u Šangaju, hladnije je za 20 stupnjeva, pa smo s ugodnih 20 u Šangaju došli na 0 u Pekingu. Smrzla sam se, hvala Bogu imala sam velike kufere pa sam se brzo zagrijala dok sam ih vukla do hotela.



Peking

Peking je drugi po veličini kineski grad (poslije Šangaja) s oko 17,4 milijuna stanovnika . Veliki je prometni centar s mnoštvom pruga, cesta i autocesta koji ulaze i izlaze iz njega u svim pravcima. Peking je također i politički, kulturni i obrazovni centar NRK, dok su Šangaj i Hong Kong veći ekonomski centri od njega. 
Peking ima vrlo mnogo tradicionalnih kineskih kulturno-povijesnih znamenitosti. Najvažnija znamenitost je Zabranjeni grad, kompleks bivših carskih palača sagrađenih u tradicionalnom kineskom stilu gradnje. Ispred Zabranjenog grada je najveći svjetski trg Tiananmen (Trg nebeskog mira). Na trgu su smješteni brojni spomenici komunističke vlasti (Velika dvorana naroda, mauzolej Mao Zedonga, Kineski narodni muzej).

Zrak je drugačiji, zagađeniji od onog u Šangaju, nebo se ne vidi baš najbolje, samo magla po cijele dane i težak zrak - pun smogaBrzo smo našli hotel, svi smo se doslovno samo otuširali, i prespavali cijeli dan.

Tek navečer izlazimo u potragu za hranom, htjeli smo probati pekinšku patku ili u najgorem slučaju bar McDonalds da nađemo, na svakih par metara stoji čuvar/policajac i tako je u cijelom gradu. Tog nije bilo u Šangaju, mi smo se baš osjećali sigurno, bili smo svjesni da Kinezi sigurno prate svaki naš korak otkad smo ušli u Kinu - pa dok nismo otišli. Kontrola i osiguranje je na maksimumu, skoro svaki rasvjetni stup ima kameru, rengen torbe je obavezan na ulazu u svaku metro stanicu.

Nismo dugo šetali kad odjednom u uličici, poznata glazba, poznati mirisi...  našli smo europski hostel. Sreća neizreciva. Istog trena smo na recepciji pitali imaju li sobe za naa? Hrana je presudila, da hotel s 5 zvjezdica zamijenimo s hostelom. Tu večer smo pojeli krem juhu i američke palačinke!

Dan 09. | Zabranjeni grad, Jingshen park




Rano ujutro smo prešli u hostel, nakon doručka smo krenuli u Zabranjeni grad. Hostel je mrak, nalazi se u blizini Tiannmen Squera baš je nekako opušten i prijateljski. Ljudi koji rade tamo su baš bili super prema nama kad bi ih pitali da nam pomognu.






Zabranjeni grad je nekadašnja carska palača dinastije Ming i Qing, a danas je muzej.

Palača se prostire na 720 000 m2, ima 890 zgrada i 9,999 prostorija u samom središtu Pekinga. Izgradnja je počela 1406 godine, bilo je potrebno 14 godina i 200 000 radnika da se izgradi.

Kamen se vadio iz Fangshana, predgrađa Pekinga, a 20.000 seljaka je bilo potrebno da premjeste samo jedan ogromni kameni cilindar preko u zimskim mjesecima; naime, inženjeri su stvorili ogroman ledeni put prolijevajući vodu na smrznuto tlo, i tisuće konja je izvuklo kamen preko leda do centra u Pekingu. Tijekom prošlih 5 stoljeća Zabranjeni grad je bio sjedište 24 vladara dinastija Ming i Quin. To je stvarno bilo lijepo doživjeti, šteta je bila što smo se jako žurili da sve vidimo, da nismo dovoljno stali i uživali u ovoj prekrasnoj građevini.



Nakon što smo obišli Zabranjeni grad odlučili smo usput i posjetiti Jingshen park

Jingshen park se prostire na 23 hektara, odvojen od Zabranjenog grada doslovno preko ceste,
nekad je bio privatni park, ali je 1928 .godine otvoren za javnost. Dok stignete do vrha doslovno ne možete disati jer ima jako puno stepenica do vrha , ali pogled s vrha parka nudi pogled na cijeli Zabranjeni grad koji je savršen. Park je stvarno fora, puno malih paviljona, hramova, prostora za vježbu, većinom tamo vježbaju stariji Kinezi - Tai Chi. U jednom dijelu parka našli smo puno mačaka i to mačke koje su tako pitome, debele i drage.






Avantura u rikši


Iako smo čitali da su skoro sve rikše prevare, ipak smo odlučili probati, naravno dogodilo nam se kao i svim tipičnim turistima, čovjek nam je ponudio vožnju rikšom, prihvatili smo, pitali smo ga da nas odveze do našeg hostela. Čak mu i kartu pokazali gdje želimo, ali ne naravno da nas nije odveo tamo gdje smo ga pitali, odveo nas je na drugi kraj grada u hutonge. Trik im je da kao on odjednom dođe do prokopanog dijela puta za koji on kao nije znao da je prokopan, kaže ti da je to tu odmah preko česte i ode. Al dobro ionako smo ih planirali posjetiti, pa nam je svejedno što nas je Kinez prevario. Šetali smo po hutonzima i tražili put do metroa da odemo u hostel.

U hostelu smo navečer pili kinesku pivu Tsingtao i stvarno mislim da je to stvarno najbolja piva ikad, i ovim putem molim Lidl da je uvrsti u redovitu prodaju, a ne samo kad je Kineski tjedan.

Dan 10. |Kineski zid, Wangfujing ulica

Prije posjeta Kineskom zidu istraživali smo na koji ulaz bi trebali ići i na kojem ima najmanje ljudi.
Išli smo na ulaz Mutyaya jer po pisanjima drugih ljudi to je najbolji ulaz i imaju predobar način za spuštanje sa zida, tobogan. Dogovorili smo se s Francuzom Morganom kojeg smo upoznali u vlaku da skupa idemo na Kineski zid.


S Tiananmen Square  išli smo metroom do stanice za bus, brzo smo se snašli, pa sat vremena od zagušljivog Pekinga dolazimo na čisti zrak,
kontrolor u busu nam nudi da nas on sa svojim autom odveze do kineskog zida za 100 RMB.

Kako smo čitali da na toj zadnjoj stanici gdje trebamo uzeti drugi bus naviše se ljudi gubi, a mi smo bili opsjednuti organizacijom puta, pristajemo da nas odveze, on skida sa sebe radni sako i vozi nas do ulaza za Kineski zid i što je najbolje čeka nas dok se ne spustimo, tip je presmiješan i opsjednut autima, a vozi jako strašno, u jednom trenu nas je par minuta vozio u suprotnoj traci, jako stresno za mene kad se sjetim.

Uspinjačom smo se popeli do pravog ulaza na Kineski zid, uspinjača je bila super.


Renovirani dio zida smo prošli za tren ikako je i to bilo jako naporno jer su stepenice tren visoke metar, a tren svega par centimetara, pa stalno smo se spuštali i penjali od jedne do druge promatračnice, u zadnjoj promatračnici renoviranog dijela zida vidjeli smo prozor koji vodi do nerenoviranog dijela zida, pa smo odlučili pratiti ljude koji su išli na nerenovirani dio, uski prolazi uz strme litice, zarasle zidine, ali doživljaj je bolji nego na nerenoviranom dijelu, zamislite samo koliko truda je uloženo u slaganje tih zidina i to ne samo truda nego i velike žrtve , zrak je za razliku od Peking hladan i nije zagušljiv. Marino, Francuz i ja smo na nerenoviranom dijelu proveli sigurno dva tri sata šetajući.






Vratili smo se na početnu točku tamo su nas čekali sestra i doktor oni su pili kavu i odmarali nakon što su prošli samo renovirani dio, naime - njima nerenovirani dio nije bio baš zanimljiv.

S Kineskim zida spustili se s toboganom, trebali bi mi jedan takav napraviti s Velebita ( ne kradite mi ideju, znat ću da ste ukrali )


Naš vjerni vozač nas je čekao i vratio nazad na stanicu s koje smo uzeli krivi bus i umjesto sat vremena do Pekinga, vozili smo se 2 sata.
Noć je pala, a nama je bila želja naći pekinšku patku opet.

Završili smo na poznatoj Wangfujing ulici na kojoj možete probati sve egzotične životinje kao sto su pečeni škorpioni, bijeli crvi, zmije, morske zvijezde, pauke... da nisam bila gladan sigurno bi jela nisam htjela probati egzotične životinje dok se prvo pošteno ne najedem. Pekinšku patku nismo našli tu večer bar ne po pristupačnoj cijeni (900 kn za patku), a možda nismo ni dovoljno tražili jer smo bili preumorni. Vratili smo se nazad u hostel i jeli mac & cheese, pili pivu i slikali se s Kinezima.



Tu večer u hostelu smo čuli poznati glas, hrvatski glas i naravno morali smo se javiti.
Ivona i Davor. Davor je u našem hostelu, a došao je posjetiti Ivonu u Pekingu jer ona studira u tradicionalnoj Kineskoj klinici. Pozvala nas je da skupa s Davorom dođemo ujutro kod nje na cupping i akupunkturu.

Dan 11. | Kineska tradicionalna klinika i najgori sladoled ikad


Već smo oko 8 ujutro bili kod Ivone u klinici, čula je za naše vječito žaljenje na hranu i ujutru rano nam je donijela dumplings, kaže -'' to vam je super!'' da njoj koja je pola godine već u Kini i obišla pola svijet, a mi se nismo maknuli od McDonald'sa otkad smo došli u Kinu.
Sestru je hvatala upala mjehura pa su je priključili na iglice i na struju.



Svi smo bili na Cuppingu, leđa su nam još dva tjedna poslije bila plava. Cupping je odličan, sve preporuke!

Cupping terapija, ili terapija vrućim čašama, je tradicionalna metoda izlječenja, prisutna u mnogim kulturama svijeta. Ova terapija, poznata pod raznim imenima poput Baguanfa, Bentusa, Vendouse, Gac Hoi itd, postoji već više od 5000 godina.
Tijekom terapije koriste se staklene čaše posebnog oblika, koje se zagrijavaju i stavljaju na kožu. Zbog zagrijavanja čaše stvara se vakuum, koji djeluje na kožu i tkiva. Čaša se ostavlja na par minuta, tokom kojih pruža zagrijavajući, opuštajući i detoksikacijski učinak.

Potvrđeno je da utjecaj čaša prodire u tijelo i do 10 cm. Cupping potiče oslobađanje toksina, aktivira limfni sistem, oslobađa blokade u tijelu, čisti i aktivira krvne žile, arterije i kapilare, izglađuje strije i ožiljke, čisti kožu i poboljšava njezin izgled. U Kineskoj medicini cupping se također koristi za stimulaciju i otvaranje meridijana tijela.

Doktor je poslužio kao model.


Stvarno savjetujem da odete u tradicionalnu Kinesku kliniku, zanimljivo je.
Nakon cuppinga otišli smo na pregled kod doktora.
Doktoru pokažeš jezik, a sve čita iz jezika, stvarno impresivno. Doslovno mi je taknuo zaprešće odmah je osjetio moj povišen puls e to me baš iznenadilo. Tamo su nam na osnovu onog što smo im rekli prepisali čajeve. Ja svoj nikad nisam popila, ali moja sestra je pila i kaže da se osjeća puno bolje, razlog zašto ja svoj nisam mogla popiti jer je, iskreno - preodvratan, hrpa nekih gljiva, trava, nešto izgleda i kao žbuka sa zida. Grozno, držim se ja jasminovog, ružinog i zelenog čaja.
Nakon akupunkture sestra se trebala utopliti pa smo se vratili nazad u hostel, doktor je ostao s njom, a Marino i ja smo se morali popodne vratiti u kliniku po čajeve, dok nam pripreme.






Nakon što smo pokupili čajeva odlučili smo da usput odemo do fejk marketa da vidimo kako izgleda jer smo planirali ionako sutra doći. Fejk market izgleda tako luksuzno da kad uđeš u dućan izgleda kao da si u Dubai mallu, svi su u odjelima, a fejk Chanel odjela naplaćuju i po 15 000 kn, Burberry baloner 13000 kn. OMG. Nismo toliko naivni.

Nemojte da vas prevari lažni sjaj, ne zaboravite i dalje je sve fejk!

Napravili smo kratku turu po fejk marketu i uputili se nazad u hostel.
Na izlazu iz fejk marketa naišli smo na Subway surf, pojeli smo sendvič i sjeli na metro do tzv ''našeg kvarta'' naš hotel je bio smješten u blizini Tiananmen Sauera. Odlična lokacija.
U ''našem kvartu'' sam se ja zaželjela sladoleda iz McDonald'sa pa smo stali kupiti ga, najgori sladoled u mom životu! Okusom kokica - popcorn taste- slani sladoled s čokoladom i okus kokice, ja se nikad neću oporaviti od tog trenutka.

Marino i njegova cura

Nakon prve žličice Marino i ja samo smo se pogledali i otišli do prve kante pljucati, to je to službeno smo Kinezi postali, počeli smo pljucati, to je kineski najdraži hobi, pljucanje pod noge od 7 ujutro.
Ostatak večeri smo proveli u hotelu družeći se s drugim gostima i pivom.


Dan 12. | Ljetna palača

Iduće jutro smo se našli s Davorom i krenuli u obilazak Ljetne palače.








Ljetna palača je kompleks građevina s palačom u vrtu kojim dominira Dugovječno brdo (60 m visine) iznad vještačkog jezera Kunming, sjeverozapadno od središnjeg Pekinga.
Palača ima površinu od 2,9 km², od čega su tri četvrtine pod vodom.

God. 1998., Ljetna palača je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "remek-djelo kineskog dizajna krajolika gdje se prirodni krajolik brda i otvorenih voda kombinira s vještačkim tvorevinama poput paviljona, dvorana, palača, hramova i mostova, pri čemu je nastao skladan sklop izvanredne estetske vrijednosti.

Kad je car dinastije Jin, Wenyan Liàng, premjestio svoju prijestolnicu u područje Pekinga, dao je izgraditi "Palaču zlatnog brda" na mjestu gdje je danas Ljetna palača. Za dinastije Yuan, brdo je preimenovana u "Vrč brdo", zbog legende kako je unutar brda pronađen vrč s blagom.

Nadalje, prema istoj legendi, gubitak tog vrča se podudarao s padom dinastije Ming.

Ljetna palača je služila kao ljetnikovac carice Cixi, koja je iskoristila 30 milijuna taela srebra za njezino proširenje i uređenje; novac koji je bio namijenjen za kinesku mornaricu.


Palača se sastoji od 114 građevina, i obnovljena je 1783. godine. U njoj se nalazi važna knjižnica u kojoj je zabilježen nastanak posljednje kineske dinastije, prije nego je preselila svoju prijestolnicu u Peking, čime se središte moći u Kini preselilo u središte države. Nakon toga je ova palača postala palačom-ljetnikovcem, a glavna rezidencija je bio Zabranjeni grad.


Ovi su sigurno prošli tehnički.
Nakon ljetnje palače rastali smo se Davorom, on je krenuo u obilazak Zabranjenog grada, a mi u Nacionalni muzej. Osiguranje u muzeju je čudo, iskreno mene su više pregledali u muzeju nego na aerodromu, svi smo bili posloženi u 4 reda, jednog po jednog od glave do pete. Upaljači su potpuno zabranjeni. Zanimljivo je da u cijeli kompleks oko Nacionalnog muzeja (Tiamenn Squere, Zabranjeni grad,sve  je pod velikim osiguranjem, Tiamenn squere je jedini trg na svijetu na koji možeš tek ući kad prođeš kontrolu. )





Nacionalni muzej

Nacionalni muzej je smješten na istočnoj strani Tiananmenskog trga u Pekingu. Muzejom izravno upravlja Kinesko ministarstvo kulture, a posvećen je isključivo kineskoj umjetnosti. Jedan je od najvećih muzeja u svijetu, a s gotovo 7,6 milijuna posjetitelja godišnje, Kineski nacionalni muzej je najposjećeniji muzej na svijetu. Muzejska kolekcija pokriva cijelu kinesku povijest od Juanmouskog čovjeka (starog 1,7 milijuna godina) do konca posljednje kineske dinastije Qing i Kineske revolucije. Muzej posjeduje stalni postav od 1.050.000 predmeta, od kojih su mnogi unikatni ili rijetki predmeti kojih nema niti jedan drugi muzej u svijetu.. Među najdragocjenijim predmetima u muzejskoj kolekciji su Hòumǔwù ding iz dinastije Shang (najteža brončana posuda na svijetu, teška 832,84 kg).


Nakon muzeja vratili smo se u hotel jer je Marino imao dogovoreno da ide vidjeti kung fu predstavu. Mi nismo bili baš zainteresirani, pa je Marino išao sam,on sam s pet Kineza u kombiju u mračnim dijelovima Pekinga, šalim se, pretjerujem, ali istina je Marino, 5 Kineza u kombiju s kineskim vozačem od kojih nitko ne zna engleski, u osvijetljenom djelu Pekinga.
On nije bio pretjerano oduševljen s predstavom.



Dan 13. |Tample of heaven, Silk market, Fake market


Nebeski hram je kompleks građevina u jugoistočnom dijelu središnjeg Pekinga kojeg su izgradili, i godišnje posjećivali, carevi kineskih dinastija Ming i Qing. Smatra se taoističkim hramom iako su kinesko obožavanje nebesa i godišnje molitve za uspješnu žetvu starije od taoizma.

God. 1998., Nebeski hram je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "remek-djelo arhitekture i dizajna krajolika koji jednostavno grafički predstavlja kozmogoniju evolucije jedne od najvećih ljudskih civilizacija", te zbog "simboličkog plana i dizajna koji je stoljećima imao snažan utjecaj na arhitekturu i urbanizam na Dalekom istoku"

Kompleks je sagrađen od 1406. do 1420. godine, za vladavine cara Yonglea, koji je također dao izgraditi i Zabranjeni grad u Pekingu. Tijekom vladavine cara Jiajinga, u 16. stoljeću, kompleks je proširen i preimenovan u "Nebeski hram".Nebeski hram pokriva više od 2,73 km² parka u kojemu se nalaze tri velike skupine građevina, u skladu sa strogim filozofskim planom. Krug je u kineskoj mitologiji simbol "Neba", dok je kvadrat simbol "Zemlje", a cijeli kompleks, s kružnim građevinama pokrivenima tamnim crijepom (poput noćnog neba) i kvadratičnim dvorištima, je zamišljen kao spona između njih.




Nakon nebeskog hrama, zalutali smo u trgovinu svile. To je baš bilo zanimljivo, teta u trgovini nam je objasnila cijeli proces izrade svile.
U Kini je pod prijetnjom smrtne kazne bilo zabranjeno iz zemlje iznijeti gusjenicu ili jaja dudovog svilca. Godine 555., dva su svećenika uspjela prokrijumčariti jajašca dudovog svilca bizantskom caru. S tim jajima i znanjem o načinu uzgoja svilenih buba koje su stekli za vrijeme svog boravka u Kini, postalo je moguċe proizvesti svilu i izvan Kine. Svi dudovi svilci u Europi i danas vode porijeklo od tih prokrijumčarenih jajašaca.

Naravno, slika iz fejk marketa nemamo, prvo smo isšli na onaj ''skupi'' fejk market, i tamo vam stvarno neće baš prodati ispod cijene koji su oni stavili ( baloner od 13000 kn) , Amerikanci stvarno kupuju po toj cijeni.
Mi smo se malo još prošetali i došli do drugog fejk marketa koji je bio sličniji onom u šangaju, tamo smo kupovali, suvenire, torbe, ja sam kupila go pro i stativ za fotoaparat.
Po običaju s fejk marketa nemamo nikakvih slika jer smo se previše uživili u kupovinu .

Dan 14. | Zoološki vrt, Aerodrom
Naravno kakav bi bio to izlet u Kinu ako ne odemo vidjeti pandice, Marino i doktor su ostali u hostelu igrati šah, a ja i sestra smo išle do Zoološkog vrta, kad smo sišle s metroa jedva smo našle ulaz u zoološki vrt. Mimikom smo se služili da objasnimo Kinezima da tražimo pande, pitali smo 20 ljudi nitko Engleski ne priča. Na kraju su nam policajci pomogli da nađemo ulaz.
U zoološki nam je prioritet bio vidjeti pande, a usput smo vidjeli i  žirafe, majmune,lavove.
Nisam oduševljena s zoološkim vrtom, ali to je stvar mene jer ne volim životinje u kavezu.
Vratili smo se nazad u hostel, spremili sve stvari, večerali i krenuli na aerodrom.













Let do Beograda je bio ugodan, bez puno turbulencija.

O putopisu i zaključak o Kini.

Baš mi je drago da je moje prvo daleko putovanje bila Kina , tako posebna, ugodna i sigurna.
Kineska kultura je jako drugačija od naše  pa mislim da je baš to dalo poseban šarm mom oduševljenu što se tiče Kine.
Ovaj putopis je na kraju moja osobna pobjeda,  čak i ako ga nitko ne bude pročitao krenula sam ga pisati prije više od pola godine, pa nikako završiti. Ali sad je službeno veliki teret pao s mojih leđa, dragi moji najgore je ostaviti stvari nezavršene. Idući put ću pametnije, brže i gramatički ispravnije.
Hvala svima koji ste pročitali i strpljivo čekali idući nastavak.
Valentina
xoxo

























































































































Nema komentara