Featured Slider

26 Photos to Inspire You to Visit Shanghai

Look to Pudong from the Bund



Chinese food



Bustling Area around the God's Temple


The dragon is a symbol of power, strength, and good luck for people who are worthy of it.



Jiuzi Park


Area around Sci & Tech Museum



Shanghai Aquarium


Shanghai Aquarium

Pudong




Dolce & Gabbana store

Look from the Shanghai WFC

Nanjing Road

Oh, HI!

Area around Yu Garden

Area around Jadda Buddha Tample

Somewhere around Xintiandi street





Oriental Pearl TV Tower

Louis Vuitton store


Huangpu River

Downtown Shanghai

look from the Bund

Naša kineska avantura : Šangaj 1.dio

 I LOVE SHANGHAI



Pogled s Bunda



Kinu smo izabrali sasvim slučajno; nikada nije bila moj prvi izbor i uvijek sam sanjala da će moje prvo veliko putovanje biti Route 66.
Moja sestra je oduvijek sanjala posjetiti Kinu. To je bila njena velika želja, njezinome mužu Marinu je bilo svejedno, iako mu se ideja o putovanju u Kinu nije činila lošom.
I mene je Kina osvojila nakon prvog putopisa koji sam pročitala.
I tako je Kina pobijedila. 
Nakon toga smo pozvali i svojeg prijatelja koji je s nama već putovao u Gardaland da nam se pridruži. 
Presretna sam što sam za svoju prvu daleku destinaciju izabrala baš Kinu, koja me očarala običajima, tradicijom i kulturom.
Moram priznati da sam po dolasku u Kinu prvi put u životu doživjela kulturološki šok kakav ne vjerujem da bih doživjela da sam otišla na putovanje Rutom 66.
Kinezi su čudna nacija – slobodna a ograničena.

Kupili smo karte, rezervirali smještaj, riješili vizu u Zagrebu u kineskom veleposlanstvu.
Veleposlanstvo radi utorkom i četvrtkom i viza se može dobiti čak isti dan uz
 nadoplatu, ali nama se nije žurilo, pa je naša bila gotova za 7 dana.
       DAN 1.

Krenuli smo Qatar Airwaysom za Dohu s aerodroma Nikola Tesla u Beogradu.

          Posljednji poziv za Qatar :D

Napuštamo Beograd

Moja sister i ja :)

Marino se javlja

Hrana u avionu

                                                                Slijećemo u Dohu

Nakon leta od otprilike 6 sati sletjeli smo na aerodrom u Dohu. S obzirom na to da smo na aerodromu morali čekati 9 sati kako bismo se ukrcali na let za Šangaj, prije samog puta planirali smo to vrijeme iskoristiti za spa i odmor,ali vidjevši raskoš i sjaj aerodroma koji je sam po sebi atrakcija, odlučili smo se za promjenu plana i vrijeme čekanja iskoristili za istraživanje aerodroma.
Šetajući aerodromom na svakom koraku možete vidjeti sobe za odmor gdje možete odspavati, prostorije za pušače, molitvene sobe. 
Izvrsno je to što je besplatan neograničen wi-fi dostupan na cijelom aerodromu, a utičnice za punjenje baterija nalaze se posvuda. Tih 9 sati je prošlo vrlo brzo; uglavnom smo šetali, jeli i odmarali se.


                        Apple kutak na aerodromu


DAN 2.

U noćnim satima nastavljamo za Šangaj. Let za Šangaj je bio miran, bez previše turbulencija, avion je bio udoban, imao je dovoljno mjesta, bio je čist, hrana je bila odlična,a stjuardese super. Prije puta najviše sam bila nervozna zbog činjenice da ću toliko sati biti zatvorena u avionu daleko od milog mi tla, ali let nisam niti osjetila. Stjuardese su mi dozvolile da se prebacim na 4 slobodna sjedala par redova dalje pa sam odspavala doslovno cijeli let.

Na šangajski aerodrom Pudong International slijećemo u popodnevnim satima. NAPOKON!


U Šangaj smo sletjeli poprilično zbunjeni. Kretali smo se njime po principu: Kud svi, tud i mali Mujo. Aerodrom je ogroman, kao i sve u Kini.
Bez obzira na vizu, morali smo ispuniti žute papiriće koji se predaju na carinskoj kontroli zajedno s putovnicom i vizom. Kinezi su malo opsjednuti kontrolom, tako da vas još i slikaju da usporede slike lica sa slikom u putovnici. 

            Naš plan je bio da s aerodroma do hotela idemo Maglev vlakom koji radi na principu magnetske levitacije, odnosno on uopće ne dodiruje tračnice, već lagano lebdi iznad vodilica pomoću magnetnoodbojne sile. Maglev između 9:45 i 10:45 h postiže svoju punu brzinu od čak 430km/h te prijeđe 40 km za 8 minuta. S aerodroma možete uzeti metro, bus ili taksi, ali čuvajte se tzv. crnih taksija. Oni nisu službeni taksisti i zaračunat će vam duplo. Odmah na izlazu s aerodroma stoji 50 taksista koji vas dozivaju. 
U vrijeme kad smo sletjeli, Maglev nije postizao svoju punu brzinu, ali ni 300km/h nije bilo loše.
Maglev nas je ostavio na Longyang Road, pa smo se tamo prebacili na metro.

Maglev kreće
Moji suputnici na aerodromu nakon jednog i pol dana u avionu

Metro u Šangaju je odlično napravljen, označen je bojama i brojevima, stvarno je lako snalaziti se.
Najbitnije je da znate koja je vaša stanica i gdje u gradu se nalazi vaš smještaj.
Čak i da se nalazite na suprotnoj strani tog velegrada, sve je tako dobro označeno te ćete se bez problema snaći.

Metro je jako užurban i ako želite sjediti u njemu, morate biti jako brzi i hvatati sjedalo, a ako ispred vas stoji starija bakica ili djedica, naravno da ćete se ustati i dati im da sjednu – to je kultura u metrou i svi to rade.

 Stvar koja nas je odmah iznenadila su televizije u metrou na kojima se cijeli dan vrte prizori ljudi koji su ukrali majicu u nekoj trgovini, bicikl na ulici ili pak neku sitnicu. U Kini je krađa jedan od najvećih grijeha i najveća sramota, stoga se tamo stvarno možete osjećati sigurno. Kontrole se nalaze posvuda – prvi dan vam je čudno, ali brzo se naviknete.Svaki put kad ulazite u metro, svoju torbu morate staviti u rendgen.Taj dio mi uopće nije smetao – ipak njih ima milijardu ipol. Šangaj broji preko 25 milijuna stanovnika, pa sad zamislite kako bi to izgledalo da nemaju kontrole i kamere na svakom koraku.

Prvu večer odmah nakon kave i tuširanja uputili smo se na najpoznatije mjesto u gradu – Bund. Bund je šetalište sa zapadne strane Šangaja uz rijeku Huangpu s koje se pruža predivan pogled na šangajsku poslovnu četvrt Pudong, koja uvijek svijetli kao da je vrijeme Božića.Na Bundu se navečer svi okupljaju. U blizini Bunda nalazi se i najpoznatija šangajska ulica East Nanjing Road, koja je prepuna najpoznatijih trgovina svjetskih brendova. Na East Nanjing Roadu nismo se baš puno zadržavali, ni sami neznamo zašto nam je Bund bio nekako zanimljiviji.

Pogled s Bunda
         Silom prilika otkrili smo i „čari“ kineskih javnih WC-a. Naime, u Kini uglavnom koriste čučavce (u hotelima je WC normalan). Došao je taj trenutak kad smo trebali WC. Iako smo se nalazili    u ogromnom gradu koji ne poznajemo, po „mirisu“ ga uopće nije problem pronaći.

 Bitno je imati sa sobom papirnate maramice jer u javnim WC-ima u Kini nema toaletnog papira i poprilično je prljavo, a ne bi bilo loše da sa sobom nosite i dezinfekcijsko sredstvo za ruke.
Na naše iznenađenje, primijetili smo da Kinezi neprestano pljuju bez obzira na to gdje se nalazili. Pljuju svugdje oko vas, pljuju vam pod noge. Još kad ih čujete u 6 ipol ujutro kako pljuju, želudac vam se okrene, ali to je dio njihove kulture i s vremenom se priviknete na to.

 DAN 3.

Drugog dana u Šangaju odlučili smo pogledati Yu Yuan vrtove i velikog Budu od žada. 
Yu vrt potječe iz 16.stoljeća. To je čuveni vrt, napravljen u tradicionalnom kineskom stilu, napravljen je na površini od 20.000 kvadratnih metara. Vrt krase brojni ribnjaci s nekim čudnim ribama, mostići, jezera, pećine, paviljoni, egzotične stijene od žada, puno cvijeća. 
Dovršio ga je 1577.godine Pan Yunduan, državni službenik dinastije Ming, koji je vrt napravio za svoje roditelje, da u miru i spokoju uživaju u starim danima.
Budući da je u Kini dugo vremena na snazi bila politika jednog djeteta, Kinezi su nastojali da to dijete koje se rodi bude dječak, jer oni nastavljaju obiteljsku lozu i tradicionalno se skrbe o svojim roditeljima u starosti budući da nemaju sustav mirovina. Nedavno je politika jednog djeteta ukinuta, pa mogu imati dvoje djece, ali uz uvjet da za drugo dijete plate 50.000RMB –malo manje od 50.000 kuna.To dijete najčešće je deblje, ima ljepšu odjeću, uči ili govori engleski.
 
Yu vrtovi

Ništa bez selfija 

Ulaz u Yu vrtove

Kao što vidite nisam ni došla u Shanghai već su mi prodali drona

Golupćići

 U blizini vrtova nalazi se i Jade Buddha Temple.
Budin hram je izgrađen 1882. godine kao mjesto gdje će se čuvati dvije statue Bude napravljene od žada. Žad je simbol mudrosti,besmrtnosti, savršenstva,harmonije, inspiracije, ljubavi. 
 
 













Vrtovi i Buda od žada se nalaze u starom dijelu Šangaja, brzo smo ih našli, iako su nas prodavači lažnih Rolexa i lažnih LV torbi napadali na svakom koraku.


                                      Ovako izgleda kad ti Kineskinja želi prodati Rolex



Yu Yuan je četvrt koja se sakrila od velikih blještavih nebodera i 
pokušava ostati onakva kakva je bila

Nakon obilaska Bude i vrta postali smo gladni te smo ambiciozno ušli u kineski restoran brze hrane kao da znamo kakva je kineska hrana. Kupili smo lignje, kolutiće lignje, dumplingse, piletinu na ražnjićima,dim sum.
A što smo pojeli? Ništa.
Moja lignja je bila sirova. a izgledala je tako dobro. Za ono što sam mislila da je kruh, bile su sjemenke s nekakvom želatinom, kolutići su bili previše ljuti, piletina još ljuća.
Ostavili smo svu hranu i otišli do prvog McDonald'sa.
U Šangaju smo stalno bili gladni i stalno nas je pratio neki smrdljivi začin po gradu.

 Ovako mi izbjegavamo ranojutarnje mirise i ovako ulazimo u Wc


Kinezi stvarno jedu čudnu hranu. 

Slatkiša i normalne čokolade nigdje nije bilo za kupiti, ali zato možete na svakom uglu naići na trgovine gdje se mogu kupiti vakumirani pileći komadi, vakumirana patka, vakumirane pileće nogice, a na grame se mogu kupiti mali sušeni morski krastavci, žohari,škorpioni, kao što kod nas kupujete lješnjake u nekoj velikoj trgovini. To su, pretpostavljam, njihovi slatkiši.
Stalno smo jeli nekakva slatka peciva, punjena s tko zna čimjer normalnoga kruha u Kini nema.
Nemojte da vas izgled zavara.


Kineska hrana

Nakon McDonald'sa naletjeli smo na starijeg Kineza koji volontira u svojim starim danima te nam je ponudio da s njim odemo do tradicionalne kuće čaja odaklese odlično vidi spoj tradicionalne kineske arhitekture i modernih građevina. Pogled je stvarno super.




Nakon čaja smo se izgubili po uličicama daleko od blještavila i moderne arhitekture. Taj dio mi se najviše svidio. Ako stvarno želite vidjeti kako ljudi žive i rade, morat ćete obuti udobne cipele i hodati do njih. Naravno da treba vidjeti turističke atrakcije, ali ja volim vidjeti i dijelove grada koji ne blješte kao turističke atrakcije i gdje ću naći nešto što niti jedan vodič ne može prikazati. 

Uličice u zabačenom dijelu Šangaja

Dugo smo šetali i nekako smo opet završili na Bundu odakle smo uzeli brod da nas vozi na Pudong. Vožnja ne traje dugo i mislim da košta oko 2 juana, malo manje od dvije kune. Karte nismo kupovali jer smo u metrou napravili karticu za javni prijevoz, cijena najma kartice je 40 juana i koliko još stavite na nju možete koristiti za plaćanje karata za metro, bus, brod, vlak i taksi. Kartica je baš praktična.



 Pogled s broda na Pudong

 
S obzirom na to da nam je idući dan bilo u planu posjetiti Pudong– dio grada gdje se nalaze najviše šangajske zgrade, odlučili smo provozati se turističkim busom koji vozi po Pudongu čisto da imamo viziju gdje idući dan moramo ići. Nakon 45-minutne vožnje vratili smo se brodom nazad na Bund i ostatak večeri proveli pijući pivo na Bundu i slikajući se s Kinezima kojima smo mi još uvijek atrakcija. Pogotovo ako ste plavuša – stalno će vas gledati i pitati da se slikaju s vama.

Bund


East Nanjing Road